U eksluzivnom intervju za portal Budite informisani razgovarali smo sa Ljubodragom Stojadinovićem, piscem, novinarom, kolumnistom i vojno-političkim komentatorom o trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji.

Ljubodrag Stojadinović
Kako komentarišete moj lični utisak da nikada ranije u poslednjih 30 godina, pa čak ni za vreme Miloševićeve vladavine, nije bilo tolikog broja ljudi spremnih da zbog sopstvenih sitnih i krupnih privilegija podržavaju Vučićevu vlast na način da u potpunosti poništavaju svoje lično dostojanstvo – podilaze mu na sve moguće načine, degutantno aplaudiraju, trpe njegove izlive besa. Kako je Vučić uspeo da korumpira tako široke slojeve stanovništva?
Vučić je čovek potpuno lišen harizme, osoba koja se ne može voleti. On je cinik, koji to svoje svojstvo ispoljava na odvratan način. Zato je i zanimljiv njegov status nadbića među njegovom poslugom, ili u glasačkom telu, koje je uglavnom sastavljeno od lobotomiranog dela Srbije.
Vučić je patološki lažov koji ispoljava agresivnost koja odlikuje kukavice na funkciji
Kao čovek lišen istinskog obrazovanja, on je politički zanat učio kod Šešelja. U politici koju on vodi, nisu potrebni moral, znanje niti istina. U povoljnim okolnostima laž je najdelotvornija. Vučić je patološki lažov, njega nije moguće zateći u istini. Još u mladosti, kao inkvizicijski ministar informisanja, ispoljavao je agresivnost koja odlikuje kukavice na funkciji. Njegov očigledni kukavičluk ovde je realizovan kao posebna vrsta hrabrosti.
U političkoj depresiji, sve njegove najgore osobine postale su prednost. Stranku je oformio kao kriminalnu sektu, sa militarnom formacijom, gde svako ima svoje podaničko mesto. Svako je plaćen po nivou odanosti.
Članovi partije na nižem nivou su slabog obrazovanja, siromašni i željni vođe koji će ih zavesti demagoškim zaklinjanjem u jednakost.
SNS je kriminalna sekta, sa militarnom formacijom, gde svako ima svoje podaničko mesto
Održavanje takve ličnosti na vlasti, koji je samo jedan iz galerije ludih vladara, zahteva agresivnu, primitivnu nadrimedijsku podršku čiji je ekvivalent Gebelsova propaganda ili realsocijlistički agitprop.
Sve ono, čega nema u praznom, i u osnovi bezvrednom Vučiću, postoji u paralelnoj stvarnosti, i svetu koji on brižljivo gradi sa svojim maloumnim arhitektima.
Po čemu mislite da će Vučić i njegova vladavina ostati zapamćeni kada ode sa vlasti?
Ne smatram da će Vučić ući u istoriju po bilo čemu, osim što je kao izrazito nesposoban vladar na nepoznat način toliko dugo bio na vlasti.
Sigurno ste gledali šta se dešavalo juče ispred Skupštine. Da li je po vašem mišljenju trebalo upasti u Skupštinu i kako komentarišete prekomernu upotrebu sile od strane policajaca i civilnih lica, među kojima je, po nekim tvrdnjama, bio i Veljko Belivuk, pripadnik navijačke podgrupe ”Janjičari”, koji je povezivan sa kriminalnim radnjama i krugovima.
Upad u skupštinu nije produktivni model protesta. Moguće je da je to bila provokacija posebno obučenog dela tajne policije. Osvajanju institucija se pribegava samo kad se primenjuje nasilni model osvajanja vlasti.
Nasilje u principu nije produktivno, ali se može primeniti ako čuvar vlasti upotrebi silu, ili je očito da je spreman da je upotrebi. U demonstracijama je nasilje bilo obostrano, ali je policija išla daleko iznad granica potrebnih za neutralisanje protesta. Policija se ponašala kao neprijateljska snaga, naročito prema onima koji nisu pružali otpor.
Policija se ponašala kao neprijateljska snaga, naročito prema onima koji nisu pružali otpor
Stekao se utisak da je šef policije na beogradske ulice izveo sve snage koje je imao, i da će u masovnijim protestima ostati bez snaga. Tako je kompromitovana policija kao legitimna sila za uspostavljanje reda. Sporna je bila i policijska taktika sa tromim i pogrešnim formiranjem kordona i neveštom upotrebom konjice, koja nije primenjiva u razređenoj formaciji demonstranata. Ima mnogo dokaza da policijske snage nemaju dobru obuku, i ta manjkavost je dovela do njihove surovosti pri kraju protesta.
Kako vi vidite idealno organizovanje opozicije u borbi protiv Vučića i u ovoj trenutnoj situaciji? Da li mislite da bi rešenje moglo da bude da opozicija stane iza jednog opozicionog kandidata, nestranačke ličnosti, na predstojećim predsedničkim izborima? Ili možda smatrate da bi do promena moglo da dođe ranije i na koji način?
Srpska opozicija je u velikoj defanzivi i pod hipotekom kreativne nemoći. Uglavnom su to, uz neznatne izuzetke, potrošene biografije, i ti ljudi su bez moći da svako za sebe uradi bilo šta značajnije od epizode.
Naravno da ujedinjena opozicija ima veće šanse, ali zbog nelogičnog zbira liderskih sujeta to je skoro nemoguće.
Nužno je da iz građanskih protesta izrastu novi lideri i nova politička snaga, pre svega na levom centru
Nužno je da iz građanskih protesta izrastu novi lideri i nova politička snaga, pre svega na levom centru. Takvi ljudi postoje.
Dobra je ideja o nestranačkom kandidatu na predsedničkim izborima. Potrebna je saglasnost političke i građanske opozicije oko takve ličnosti, uz medijsku ravnopravnost sa Vučićem, što je u ovom času neostvariva ideja.
Potrebna je saglasnost političke i građanske opozicije oko nestranačke ličnosti na predsedničkim izborima
Ne mogu se očekivati pošteni i fer izbori na bilo kom nivou dok ih organizuje Vučićeva klika. Inače nema dovoljno vremena da se uz Vučićevu devastaciju Srbije i gaženje svih sloboda čeka sledeći izborni ciklus, pošto ni tada ništa neće biti drugačije.
Vučić može i mora biti srušen samo na ulici, uz formiranje vlade nacionalnog spasa, zabranu delovanja SNS-a kao kriminalne organizacije, i organizovanje slobodnih izbora.
Mislim da je takav Vučićev kraj neizbežan, i da će njegov pad biti strašan.
Razgovarao: Milenko Srećković
O AUTORU:
Milenko Srećković je nezavisni autor i publicista. Neke od njegovih ranijih tekstova i publikacija možete čitati na sajtu www.milenkosreckovic.com. Osnivač je programerske firme Spektrum kooperativa u kojoj radi kao programer i SEO specijalista. Diplomirani je filolog Opšte književnosti i teorije književnosti, i elektrotehničar računara. Autor je dokumentarnog filma Puki svedok (2016) o dešavanjima na Kosovu i Metohiji po dolasku NATO trupa. Objavio je knjige Korporativni imperijalizam – zone eksploatacije u Srbiji (2015) i Svako zaslužuje spas – Izbor iz publicističkih radova (2015) – koje se mogu preuzeti ovde. Pisao je kolumne za dnevni list „Politika” u periodu 2013-2017. godine i predavao master kurs ”Alternativne ekonomije” na Fakultetu za medije i komunikacije 2017-2018. godine. Pokretač je projekta Kosovo: Stories about Occupation – Webpage on Ethnic Cleansing in Kosovo. Kao osnivač i član Pokreta za slobodu učestvovao je u organizaciji većeg broja radničkih protesta, kao i u osnivanju Koordinacionog odbora radničkih protesta (2009-2015).