“Veća je šansa da te ubije aspirin nego vakcina”

Dr Miloš Babić, molekularni biolog i neurobiolog sa sjedištem u San Dijegu, u iscrpnom tekstu objasnio je koji su zapravo rizici od vakcina, kao i zašto ne bi trebalo da budemo previše izbirljivi po pitanju toga koje ćemo cjepivo primiti. Takođe, ukazao je na dva moguća scenarija koja nas čekaju u budućnosti.

Naučnik je iznio relevantne podatke o efektima vakcina širom svijeta, a zatim i objasnio stvarne rizike svake od njih. Na svom blogu takođe je iznio svoja predviđanja daljeg toka pandemije.

Prenosimo u cjelosti.

“Epidemija se nastavlja, ponovo se pričaju razne priče po socijalnim mrežama, i nesigurnost raste. Vrijeme je za još jedan pregled situacije, sa izvorima i objašnjenjima

Podaci
Vijesti iz svijeta izgledaju jako dobro. U Izraelu, gdje je više od polovine stanovništva vakcinisano, epidemija prestaje, bolnice polako zatvaraju kovid odjeljenja, i počinje otvaranje društva i ekonomije. Američki centar za kontrolu bolesti (CDC) je obavio da su susreti među vakcinisanim ljudima bez mjera zaštite dozvoljeni, počevši od dvije nedelje nakon druge doze – početak kraja epidemije u državi koja je do sada predvodila svijet po broju mrtvih i bolesnih.

spektrum kooperativa

Snažna kampanja vakcinacije u UK je preokrenula epidemiju izrazito zaraznog B.1.1.7 soja, i mada infekcije i dalje ima, teške bolesti i hospitalizacije su postale rijetke. Kina je epidemiološkim mjerama skoro potpuno uklonila virus iz cirkulacije, ali sada vakciniše oko 10 miliona ljudi nedeljno da bi spriječila da se virus vrati, sa planiranim ubrzanjima tokom sljedećih mjeseci.

Ukupan broj vakcinisanih u svijetu je nedavno prije pisanja ovog teksta prešao preko pola milijarde, sa jako dobrim nivoima efektivnosti, i bez izvještaja o značajnim nuspojavama. Radi poređenja, pola milijarde oboljelih od kovida 19 bi značilo 3.5 miliona mrtvih ljudi, i oko 35 miliona sa značajnim nivoima trajnih posljedica bolesti.

Gigantske studije polako izlaze i pokazuju da vakcine drastično smanjuju šansu smrti i teške bolesti generalno (osim kod baš najstarijih i najslabijih), i da – najvažnije od svega – smanjuju šansu prenosa virusa.

Studija iz Škotske (na 5.4 miliona ljudi) pokazuje da tri nedelje nakon prve doze Fajzer vakcine, vjerovatnoća da vakcinisani završi na bolničkom liječenju opada za 85 odsto u poređenju sa nevakcinisanima. Za AstraZeneka vakcinu, i pored svih sumnji, ta cifra je još bolja, 95 odsto smanjenje.

Iz Izraela, poređenje milion ljudi (pola miliona vakcinisanih Fajzer vakcinom, pola miliona nevakcinisanih) pokazuje da dvije nedelje nako druge doze vakcinisani imaju 92 odsto manju vjerovatnoću dobijanja teških oblika bolesti. Kod zdravih ljudi između 16 i 39 godina, vakcinacija praktično eliminiše bolest (99 odsto smanjenje infekcija). Čak i među ljudima sa tri i više faktora rizika (astma, srčane bolesti, dijabetes, rak…) smanjenje simptomatične bolesti je visoko, čitavih 86 odsto.

Ovaj nivo otpornosti važi iako je u obje države dominantan novi Britanski B.1.1.7 soj. O sojevima smo već pričali u prethodnim tekstovima, više puta, sa nadom da će vakcine uspjeti da se održe. Dobra vijest je da za sada sve vakcine zadržavaju značajan nivo efektivnosti protiv novih sojeva, uključujući tu i Sinofarm vakcinu.

Strahom protiv razuma

To su podaci iz svijeta. Ali ako čitate naše društvene mreže, ne bi vam tako dobro izgledalo. Kod nas je fino krenulo sa vakcinacijom, pogotovo u Srbiji, ali napredak sada usporava. Britanski B.1.1.7 soj je uletio u naše krajeve i proizveo novi talas epidemije, ignorišući otpornost mnogih ljudi koji su već preležali (kao što smo i znali i upozorili da će se desiti). U Srbiji je oko petina stanovništva do sada primila jednu dozu vakcine (manje od 15 odsto je primilo obje), kolektivni imunitet nije ni blizu nivou na kome bi mogao da ovo zaustavi. Jedini način kontrole epidemije je da se održe mjere dok se ne odgura dalje sa vakcinacijom.

Ali mi umjesto toga ulazimo u sve ozbiljniju svađu povodom nepovjerenja u vakcine, zasnovanu na jako lošim informacijama koje se nekritički prihvataju.

Najveći dio trenutnog straha u Srbiji se vodi oko dvostruko vakcinisanih koji su se zarazili ili umrli, iz čega se vodi priča kako vakcine (pogotovo Sinofarm) eto “ne rade posao.”

Pogledajmo gornje podatke za Fajzer vakcinu iz Izraela: 92 odsto smanjenje teških oblika bolesti. Ova cifra je mjerenje. Nije neka teorija, već je pažljivo brojano koliko ima bolesnih među vakcinisanima, a koliko među nevakcinisanima. I izbrojano je da se među vakcinisanima Fajzerovom vakcinom teško razboli jedna osoba za svakih 12-13 koji se razbole među nevakcinisanima.

Ili, drugim riječima: moguće je dobiti vakcinu pa se opet zaraziti i teško razboljeti. Ako imate 94 godine, kao pokojni Vlasta Velisavljević, može se desiti da vas taj teži oblik bolesti i ubije.

Ali 92 odsto zaštite! Jedan bolestan umjesto trinaest! To nije ništa? Nije bitno, mora da bude apsolutno 100 odsto inače se ne broji?

Sinofarm je u početku navodio 86 odsto cifru efikasnosti, novije izjave iz UAE daju nešto nižu cifru od oko 79 odsto (sa novim sojevima koji i tamo udaraju). Znači za svakih pet bolesnih među nevakcinisanima, možemo očekivati otprilike jednu bolesnu osobu među vakcinisanim. Manji je nivo zaštite nego Fajzer, za nekih 10-15 odsto. Ali Fajzerovih vakcina nema ni blizu dovoljno u našim krajevima. Šta da radimo? Nećemo 79 odsto zaštite, insistiramo na 92 odsto, a do tada ćemo da ostanemo na okrugloj nuli?

I ne možete me ubijediti da su naši ljudi glupi pa da ne razumiju to, i da ne znaju da je 79 odsto bolje od 0. Ali neprestano, neumorno, slijepo bombardovanje strašnim pričama sa društvenih mreža i Jutjuba nas je potpuno sludilo.

Dodatnu nesigurnost je uvela cijela priča oko AstraZeneka vakcine. Primjećena je grupa slučajeva tromboze, pauzirano je davanje na nekoliko dana dok se nije provjerilo da li je to posljedica vakcine. Nađeno je da se sličan (ili veći) broj tromboza dešava u toj populaciji (stariji ljudi) i bez vakcine.  I cijela Evropa je sada nastavila da daje vakcinu kao i ranije. Ali u društvenim medijima – panika!

Kada neko pokušava da vas uplaši, dobro pravilo je da uvijek pogledate tačne cifre, i da ih uporedite sa nečim za šta imate lično iskustvo.

Recimo, aspirin kod otprilike dvije osobe na svakih milion izazove strašnu nuspojavu zvanu Stivens-Džonson Sindrom, u kojoj koža počne da se ljušti i odumire po velikim površinama tijela; situacija zahtijeva bolničko liječenje, i opasna je po život. Koliko dugo razmišljate i strahujete prije nego što uzmete aspirin?

Ili možemo i nešto van medicine. Na svakih milion ljudi koji svake godine u Srbiji sjednu u automobil, 280 pogine u saobraćajnim nesrećama. Koliko dana, nedelja, mjeseci vi sjedite i razmišljate da li vrijedi rizika sjesti u kola i odvesti se negdje? Svaki put prije nego što sjednete da se negdje vozite?

U slučaju AstraZeneka vakcine, primjećena su 22 slučaja tromboze na 17 miliona vakcinisanih. Kao što je rečeno, ovo je isto kao i bez vakcine. Ali zamislimo za trenutak da je ovo zaista bila nuspojava! Šta bi bilo da vakcina zaista proizvodi 22 tromboze na svakih 17 miliona ljudi koji je prime? To bi i dalje bio manji rizik nego aspirin, daleko manji nego vožnja u automobilu po Balkanskim putevima. Ako nas ovako rijetke stvari plaše, zaboga – pa nikada nećemo smjeti da izađemo na ulicu, jer tamo ima mnogo većih prijetnji!

Ali od svake stvari koja se pomene moramo da napravimo bauka, ako se u rečenici pominje riječ “vakcina.” Vjerovatnoće rizika koje nas ne zanimaju u svakodnevnom životu odjednom postaju predmet nesanice i ogromnih tekstova po medijima.

Što me dovodi do možda najviše iritirajućeg dijela: gornje situacije su bar zasnovane na stvarnim situacijama, i ozbiljnim pitanjima. Ali mnoge priče koje kolaju po društvenim mrežama nemaju nikakvo pokriće. Recimo, dva čovjeka iz Njemačke su izmislila da vakcina izaziva neplodnost. Ne koristim tu riječ otprilike: ovo je čista mašta, bez ikakvog naučnog pokrića, podataka, razloga. Isti nivo izmišljanja kao kada dijete priča kako u ćošku sobe u mraku živi vještica koja će da ga pojede.

Hiljade žena su do sada zatrudnile nakon vakcine, na stotine beba su već rođene od majki koje su primile vakcinu, nema nikakvog traga efekta na plodnost, niti se vidi bilo kakav razlog da se uopšte brine o tome. Nijedna vakcina koja ne sadrži žive viruse u istoriji svijeta nije imala značajne posljedice na plodnost. Ali ta bajka je kroz naše krajeve proletjela kao oluja, i sada svi ljekari i epidemiolozi moraju kao papagaji da ponavljaju da to nije istina, a ljudi i dalje sumnjaju.

Sinofarm i “ljudi koji nemaju antitijela”

Dok kineske firme vuku noge i nećkaju se oko objavljivanja jasnih rezultata (stvar za koje ih, nezavisno od kvaliteta vakcine, treba intenzivno kritikovati), rasprava u javnosti se vodi na osnovu anegdota. U naučnim grupama možete naći gomilu ljudi sa jedne strane, koji viču o pojedinačnim slučajevima zaraženih ili teško bolesnih ljudi, bez obzira na dvije doze Sinofarm vakcine. S druge strane imate argumente ljekara koji ukazuju na činjenicu da su dvostruko vakcinisani Sinofarmom jako mala manjina u kovid bolnicama, i koji navode slučajeve izloženih ljudi koji su potpuno izbjegli infekciju dok su se nevakcinisani oko njih razboljeli.

Za čovjeka koji se vakcinisao Sinofarm vakcinom, potpuno je razumno biti zbunjen u ovoj situaciji, i sumnjičav prema anegdotalnim podacima. Gornja cifra od 79 odsto nije baš utješna – svakome padne na pamet misao “šta ako sam ja taj jedan u pet koji nisu otporni na infekciju?” Da li se testirati za antitijela ili ne? Šta raditi ako je test negativan? Onda na to možemo dodati vijesti da neke države, prije svega Ujedinjeni Arapski Emirati, sada kontrolišu antitijela i daju treću dozu onima koji pokažu loše rezultate.

Trenutni zvanični savet je da se ne testira. Ja se sa time neću potpuno složiti, ali prije nego što krenemo u tom pravcu: jako je važno razumjeti zašto je zvanični savjet takav kakav je.

Naime, vama kao pojedincu je važno da budete lično zaštićeni. Ali i vama i epidemiolozima je još važnije da se što više ljudi vakciniše što prije. Jer ako vakcinišemo široko i efikasno, potisnućemo virus kao što su to uradili Izrael i UK. Ako potisnemo virus iz cirkulacije, vaša vjerovatnoća da se zarazite takođe pada, bez obzira da li je vaš lični nivo antitijela visok ili nizak.

Vaš rizik da se razbolite možete da dobijete tako što pomnožite vjerovatnoću da budete izloženi virusu sa vjerovatnoćom da vas vakcina nije zaštitila. U toj jednačini, ako smanjite vjerovatnoću izlaganja – to je jednako bitno kao i smanjiti vjerovatnoću teškog oblika bolesti. Ili, direktnije: osoba vakcinisana Fajzerom u širokoj epidemiji ima veću šansu bolesti nego osoba vakcinisana Sinofarmom ako je nivo infekcije nizak. Niko nema garanciju sigurnosti, ali šansa lošeg ishoda je drastično drugačija.

Za razliku od UAE, gdje je Sinofarm jedina široko dostupna vakcina, u našim krajevima postoji više raznih pristupa imunitetu. Našoj epidemiološkoj službi bi bila noćna mora ako bi se sada svi ljudi koji su primili Sinofarmove vakcine nacrtali da primaju dodatne doze zbog te razlike od 10-15 odsto u efikasnosti u poređenju sa Fajzerom. Povrh toga, testovi nisu savršeni, i imaju svoju šansu greške, koja samo komplikuje situaciju. Ako pažljivo pratite, naćićete ljude koji su imali slabe ili negativne rezultate, a koji su ostali nezaraženi nakon izlaganja. Otud i savjet: nemojte se testirati, samo će vas nervirati ako je cifra mala.

No, ljudi koji su primili vakcinu su već pokazali da mogu da razumiju naučne informacije, i otud mislim da im se može dati povjerenje da razumiju sve prethodno rečeno, i da ne postanu paničari zbog cifre na papiru.

Otud, moj pogled je sljedeći: slobodno se testirajte, ali nemojte da se uzbuđujete suviše oko rezultata. Pozitivan test je dobra stvar, ali nije jasno koliko dugo će trajati, i ne treba da to koristite kao dozvolu da ignorišete mjere. Jer čak i ako ste vi lično zaštićeni od teške bolesti, i dalje možete da zakačite virus. I vi onda imate samo prehladu ili čak ni ne znate da ste se zarazili, a pritom inficirate nekoga ko nije stekao antitijela, ili nekoga ko još nije došao na red da se vakciniše.

Negativan test takođe nije kraj sveta. Nastavite da se držite mjera, i nadajte se da ste stekli neku osnovu zaštite. I gurajte da se ljudi oko vas vakcinišu i revakcinišu, da bi nivo virusa pao što prije. Onda kada se prvi talas vakcinacije završi, i kada dođemo do stadijuma u kojima ima više vakcina nego primalaca, tu onda postaju dostupne dodatne opcije: treća doza, ili možda revakcinacija dozom drugih vakcina da se pokrene ćelijski imunitet (koga Sinofarm slabo proizvodi). Rade se studije i vode se diskusije među imunolozima; za mjesec-dva, više će se znati, i epidemiolozi i imunolozi koji vode našu kampanju vakcinacije će moći da daju bolje i direktnije savjete na osnovu čvršćih podataka.

Smireno, polako, bez straha. Preživjeli smo ratove, bombardovanja, sankcije, proćićemo i kroz ovo.

Pogled u budućnost

Virus je postao endemski: sada je u tako širokoj cirkulaciji da neće moći da bude potpuno potisnut. Od sada pa nadalje, SARS-CoV-2 će biti jedan od virusa sa kojima ćemo mi i naši potomci morati da se rvemo. Postoji mnogo raznih mogućnosti kako će ta borba možda izgledati, ali u ovom trenutku možemo da ih sve grubo klasifikujemo u dva osnovna pravca. Te pravce možemo da nazovemo, u iznenađujuće dobroj analogiji sa Marvelovim filmovima, “Kraj Igre” i “Rat Beskraja.”

Da bi smo razumjeli šta ovo znači, pogledajmo šta se tokom cijelih naših života događalo sa četiri “standardne” vrste koronavirusa koje već vijekovima cirkulišu kroz čovječanstvo. Ovi virusi su sve nas zarazili prvi put negdje tokom djetinjstva. Mada vrlo male bebe mogu da postanu ozbiljno bolesne, i poneko dijete čak i umre od ove infekcije, ogromna većina djece prođe samo sa prehladom i kašljem.

Kroz djetinjstvo, različiti sojevi ove četiri vrste koronavirusa nas ponovo zaražavaju, i mi kroz te korake stičemo sve bolji i bolji imunitet. Kad dođemo u tinejdžerske godine, mi već imamo vrlo raznovrsna antitijela i T-ćelije protiv tih virusa, i postajemo dobro zaštićeni. U kasnijem životu neki ovih virusa uspije da nas zakači tu i tamo… ali pošto imamo tu zalihu imune memorije iz djetinjstva, oni izazovu samo običnu prehladu. Ponovo postajemo ranjivi prema njima tek ako postanemo baš teško imunokompromitovani, ili u kasnoj starosti. Zapaljenja pluća su jedan od najčešćih uzroka smrti među starim ljudima, a ove četiri “uspostavljene” vrste koronavirusa se često nalaze među uzročnicima.

vođenje bloga

SARS-CoV-2 je novi virus, mi ga nismo vidjeli u djetinjstvu. Današnja djeca se razboljevaju od ovog novog virusa isto kao i od starih, i preleže ga slično (uglavnom bez težih posljedica). Klinička slika je malo ozbiljnija, jer se virus još uvijek “navikava” na ljude. Ali većina djece će preležati virus, zakačiti kasnije u nekom trenutku neki drugi soj, i onda ostati sa trajnim imunitetom.

Problem su odrasli. Mi za ovaj novi virus nemamo tu staru otpornost iz djetinjstva, a kod nas je bolest mnogo ozbiljnija nego kod djece. Mi možemo da steknemo otpornost na dva načina – i koji način većina nas izabere će odlučiti i koja budućnost nam slijedi.

Najbolji pravac je “Kraj Igre.” U ovom slučaju, većina odraslih će da stekne osnovnu otpornost kroz vakcinaciju, brzo, naglo, i masovno širom cijelog svijeta. Onda će ta otpornost prije ili kasnije da opadne, ali ne na nulu, i ljudi će se zaraziti… ali zbog tog djelimičnog imuniteta, bolest će biti samo prehlada, ili čak asimptomatična. Neko vrijeme će vjerovatno postojati opcione dodatne vakcine, za one koji su osjetljivi, ili koji imaju slabiji imuni sistem. Bilo kroz dodatne vakcine, bilo kroz dalje izlaganje, ovakva ponovna stimulacija osnovne otpornosti stečene iz vakcina će proizvesti trajni imunitet prema SARS-CoV-2. Istu kao otpornost prema drugim koronavirusima koju smo stekli u djetinjstvu.

Nije sve super: ovo znači da postoji još jedan virus u cirkulaciji od koga možemo da se razbolimo, i on postaje još jedna stavka na listi organizama koji mogu da nas ubije u starosti. Ali život će se vratiti u normalne tokove, djelimično možda već i za nekoliko mjeseci; povratak do potpune normale zavisi od brzine i efikasnosti vakcinacije u cijelom svijetu, uključujući tu i Afriku i Aziju.

Izvor:  Libero Portal

Share
error: Sadržaj je zaštićen!!!